Proljeće stiže, juri nam u susret, grli nas rađanjem, ljepotom, radošću života, snovima o ljubavi, snovima o sreći, ticama koje nam se vraćaju, toplinom ljudskosti, civijećem koje cvjeta svuda oko nas i srećno nam kaže: Dobro ti jutro, ja sam proljeće!
Pitam se, stiže li proljeće Crnoj Gori? Stiže korakom svojim zanosnim, stiže u punoj ljepoti Botičelijevih i Modiljanijevih slika, stiže proljeće i Crnoj na Mediteranu, ali njeni ga stanovnici ne vide, ne primjećuju, ne uvažavju, ne grle ga, niti ljube, niti mu kažu: Volimo te proljeće. Stiže im proljeće samo kalendarski, i samo tako im Sunce sija, a u nutrini njihovoj mrak je beskonačan, beskrajno dubok i širok, mrak gusti, mrak sotonski i bez zvijezda, jer Crnogorcima svaka svjetlost, a kamo li čarobna svjetlost zvijezda, smeta, a tek svjetlost Sunca, od nje se kriju kao slijepi miševi.
Znam jedno Sunce koje im iznenada i nenadano dođe, ali staviše oni maske za varenje i postaše robovi u ruke izimajući aparate za zavarivanje, viknuše Suncu: Mrš Sunce, pognuše glave i počeše da vare sebi na rukama, i svojoj đeci, unucima, i ženama, i braći i sestrama, i prijateljima, i kumovima, i poznanicima, i neznacima, počeše da vare teške mafijaške ropske lance na rukama, a ono svijetlo otrovno, ono svijetlo koje obznani kad se nešto vari, to svijetlo otrovno ropstva njihova, proglasiše Suncem svojim i zapjevaše mu pjesme ropske, to su Crnogorci evo punih dvades godina!
Kako se zvaše ono Sunce što im zasija, što im srca probudi, što im duše naseli, što im kičme pomazi, što im krstaš Slobode pred očima razvi, što ih htjede odvesti Putem Slobode? Zvaše se to Sunce, čudesno i na Balkanu jedinstveno, zvaše se to Sunce Liberalni savez Crne Gore, nego što! Pljunuše na njega, pljunuše kolektivno i moćno, lažući, krivotvoreći, kradući, proklinjući ga, zva se to sunce Suncem i grijaše ih, ali zaludu, napraviše se oni ludi i slagaše sebi i drugima da ga ne vide, govorahu Suncu da je laž, a da su oni, skroz na skroz lažni, da su oni Istina. I eno ih, i ovog proljeća uživaju u životu ropskom, to im je najmilija kolijevka iz koje ne namjeravju ustati, žele biti robovi, a najmoćniji među njima mafijaši, lopovi, ubice, kriminalci, eto to je danas nekadašnja viteška Gora Crna, crnja da nikad biti ne može.
Pravite se da spavate Crnogorci, lažite i sebe i druge, ubijajte se, rušite kolijevke đeci i unucima vašim, učite ih da budu hulje, a ne nikako ljudi, sprdajte se Istini i Slobodi, klanjajte se laži, pljuvajte na Sunce, divite se i obožavajte onoga koji vam neviđeno zlo u prtljagu donese, prostrije ga i vama nanese do bola, glumite da ste srećni, kunite se u časnu riječ i prijteljstvo, u slobodu i čovještvo, kunite se lažno i lažno kuražno, jer je sve što je lažno vama je važno, i najvažnije: Mimo laži i kriminala ništa važno vama nije, ništa drugo ne postoji, obožavate puteve zla i njegove kolone, obožavate onog ko vas tim putem sotoninim vodi, usmjerava, kaki i piša na vas, ko vam se u oči zapanjen kezi i smije, budite umjesto vojske Gospodnje, vojska stonska i Sotonina, srušite sva groblja i spomenike predaka slavnih vaših, odreknite se Njegoša i Sv.Petra, i Sv. Vasilija, i Sv. Vladimira Dukljanskog, odreknite se Duklje, Zete, Crne Gore i zagrlite do davljenja sopstvenog onaj lažni mit o Kosovu koji vam omogućava makar sitnu rpodaju u Beogradu, to su vaše namjere, to su važi životi, životi rugoba.
Umjesto krstaša, razvijte zastavu mračnog vam Univerziteta, postavite svuda te jadne, bijedne, sramotne „profesore“, akademike ”dukljanske i crnogorske” srušite Njegošev mauzolej i podignite spomenik od osamdeset i osam metara visok ljubavi vašoj, kriminalcu, mafijašu i zločincu Milu Đukanoviću i ne zaboravite da pored njega, u visini do njegovih članaka, postavite skulpture Momira Bulatovića, Svetozara Marovića, Filipa Vujanovića , Miomira Mugoše, Branka Kostića, Miodraga Profitera Perovića i Veselina Napoleonova Vukotića, a kao onu đevojku koja im vodu nosi, postavite Gordanu Đurović te ispred svih, da hodočasnike dočekuju na Lovćenu, postavite Ljubišu Stankovića i Srđu Darmanovića, a kao vijenac oko Đukanovićeve glave, vijenac njegov pobjednički, stavite likove „vođa“ današnje „opozicije“ crnogorske, i tamo gore, na Lovćenu, organizujte vaskolika ropska okupljanja, ali i druženja crnogorskih „književnika“ i neka se razvije takmičenje udvoričke poezije! O, kako bi to bilo krasno, a sve u prisustvu vladike Amfilohija, vladike Mihaila i reisa crnogorskog, neka se pokaže kako se sve tri vjere crnogorske slažu sa robijanjem Crnogoraca, robijanjem koje sa njima bratski dijele radujući se: crnogorski Srbi, Bošnjaci, Albanci, Hrvati, pozovite i onog sramotnog dubrovačkog dragovoljca koji Milu na poklonjenje iđaše, neka on otvara takve skupove, to je mjera današnje nam, a izgleda i vječne Crne Gore, porodilišta svega crnog da crnjeg bit ne može.
Uživajte Crnogorci glava pognutijeh, uživajte beskičmenjaci, uživajte u ništavilu svome!
Što tražili, ono ste i našli!
A ja, ja ću se boriti za ono malo duša ljudskih što u Crnoj žive, i što se u Crnoj bore, jer ja sam ratnik bez mane i straha, sa šestarom zlatnim i Gospodnjim zabodenim u moje tjeme, što bi rekao veliki pjesnik Novica Tadić, onaj sam koji hodi putevima Gospodnjim i ne da Sotoni da im priđe!
PRAVIMA SREĆNO PROLJEĆE!
Hvala, Slavko. Srecno proljece tebi i tvojoj porodici
Srećno proljeće gospodine Peroviću, vama i vašoj porodici! Duboko poštovanje!
Nama proljece nije ni odlazilo …
Ovo je bilo dirljivo !! Srecno proljece !!
Srecno proljece Slavko, srecno proljece liberali !
Zdrava, srećna, moćna, slavna – možemo li da je zamislimo više takvu, ovu Goru, oko koje smo u zavadi sa sobom i drugima?!
Iščekane sve su lipe riči…
Svaka čast onome ko je zaboravio ovu Crnu, ovu Goru. Đe čuo i đe ne čuo…
Za sve drugo: h v a l a.
Neka ga , neka Sija, nekome ce, makar u prolazu, odbljesnuti u oku…i mozda nam cak uspije vratiti sjecanje! Neka nam je srecno ovo Proljece i ovo Sunce, neka nam ozive nadu i volju, jer nesto se mora mijenjati!
Вријеме је за Црногорско прољеће!
Ako bog dade bice !
PROLIJECU PROLJECA ZA CRNU GORU!JEDNOG PROLJECA CE I NAMA SVANUTI!KADA,SLAVKO?!?
Slavko,
BRAVO ZA TEKST!! Ako ovako nešto ne probudi ljude iz sna ne znam šta će.
Puno pozdrava i dobro zdravlje!
Kazu da proljece stize i u Crnu Goru 21. marta! Ako bude srece i zdravlja junackog…neka bude sto biti mora!
A ja, ja ću se boriti za ono malo duša ljudskih što u Crnoj žive, i što se u Crnoj bore, jer ja sam ratnik bez mane i straha, sa šestarom zlatnim i Gospodnjim zabodenim u moje tjeme, što bi rekao veliki pjesnik Novica Tadić, onaj sam koji hodi putevima Gospodnjim i ne da Sotoni da im priđe!
Slavko, od srca ti hvala; Hvala ti što postojiš.
Kadmo i Harmonija se pojavljuju u legendama o navigaciji Feničana i Pelaska. Kadmo je bio Feničanin koji je Grcima donio abecedu i oženio se s Harmonijom, kćerkom Venere i Aresa, i koji je utemeljio grad Tebu, prema nalogu proročišta. Prvo je morao ubiti zmaja (zmiju) što je živio u špilji pod uzvisinom na kojoj je trebalo izgraditi grad. Onda je morao uzorati polje i na njemu kao sjeme posijati zmajeve zube. Iz njih je nikao junački rod koji se nazvao Sparti, što znači posijani. Kadmo je zatim napustio Tebu zajedno s Harmonijom da bi došao do Enhelejaca, koji su bili u ratu s Ilirima, prastanovnicima istočne jadranske obale.
Upravo Budva čuva mitsku legendu o tom svom nastanku. BUTHUA, BUTOBA, BUTUA – danas Budva-svoje ime krije iza najpoznatije autentične priče o postanku grada iz doba Stefana Vizantijca iz VI vijeka. Kako piše u navodima Filona iz Bilbosa iz II vijeka n.e., osnivanje Budve vezuje se za osnivača grada Tebe, mitsku ličnost i sina Fenicanskog kralja Agemora – KADMA. Naime, Kadmo i njegova zena Harmonija u dubokoj starosti bivaju prognani iz Tebe i na volovskim se zapregama upucuju u zemlju Enhelejaca – narod jegulja, (najstarije stanovništvo na prostoru Budve), gdje su osnovali novi grad BOUTHOE – Budvu. Po predanju, Budva je upravo dobila ime po volovima, (BOUS-na grckom VO), koji su supruznike Kadma i Harmoniju, nekada vladare Tebe, doveli u Budvu.
Prorok Dionis je Enhelejcima obećao pobjedu nad Ilirima ako za svoje vođe odaberu Kadma i Harmoniju, što su oni i učinili i tako su pobijedili Ilire. Otad je Kadmo vladao Ilirima a Harmonija mu je rodila sina Ilira. Vatikanske sholije uz Vergilijevu “Eneidu” govore o snazi sina Kadma i Harmonije:
“Kadmo, Agenorov sin, ostavio je Tebu i u društvu svoje supruge Harmonije podnosio je udarce sudbine i kad je prešao granice Makedonije, ostavio je malenoga sina kojega je Harmonija bila rodila kod Ilirske rijeke. Njega je zmija umotala u svoje kolute i, dok nije došao u odrasle godine, njegovala ga je zagrljajem svojega tijela i napunila ga snagom kojom je pokorio čitav onaj kraj. Ona mu je po rijeci koja označava nju dala ime Ilirije.”
.
To se sve zbivalo u XV. vijeku prije Hrista………..
A VIĐITE NAS DANAS KO SMO, I KOJI SMO SAD!
A ŠTO SMO SVE MOGLI BIT? A ŠTO SMO SVE ZNALI BIT? A OĆEMO LI IKADA PONOVO ZNATI BIT?
AKO NAS TOME NEKO UČI – ONDA JE TO SLAVKO…DA PONOVO ZNAMO BITI, A NE ŽIVI UMIRATI!
Kadmo i Harmonija hvala ti na ovoj istinitoj priči o Budvi. Znamo da o Kadmu i Harmoniji ni Budvani ni Crnogorci pojma nijesu imali, ali su znali sve velikosrpske laži koje se tiču Sv. Save u Crnoj Gori i pored toga što se za Sv. Savu, do druge polovine devetnaestog vijeka, u Crnoj Gori nije ni znalo, a onda ga, kao eksplozijom, nalazimo na brojnim crnogorskim toponimima, a želim reći i kako. U Crnoj Gori je još od dukljanskih vremena bio prisutan kult velikog sveca kojeg čitavo vrijeme hrišćanstva, slave zajedno i pravoslavna i katolička crkva. Zvao se Sv. SABA. Svaki naziv nekog kopna u CG koji je falsifikatom proglašen “Sv. Sava” , zapravo je SVETI SABA. Špijuni srpskih vlada, brojno prisutni u Crnoj Gori počev od Garašaninovog “Načertanija” predano su, pored ostalih poslova laganja i falsifikovanja crnogorske istorije, radili i na ovom falsifikatu mijenjajući samo jedno slovo, ono B u V! Dakle, na primjer, ono na Durmitoru NIJE Savin, nego SABIN kuk, ni ona prevlaka u Budvi, ni… itd.
A Sv. SABA je zivio u 5 vijeku u judeskoj pustinji na mjestu danasnjeg manastira Mar Sabe. Relikvije su mu krstaši prenijeli u Veneciju, a papa Pavle Vi, kao čin izmirenja istočne i zapadne crkve, vratio ih je u Jerusalim 1965 kad se sastao s carigradskim patrijarhom Atenagorom. Od tada su mošti Sabine prensene ponovno u njegov manastir Mar Saba koji je Sv. Saba i osnovao. Tamo se i danas nalaze.
Eto toliko o istini i velikosrpskim lažima! A što Crnogorci najviše na svijet vole? Laž! Zato su takvi: NIKAKVI kakvi desetljećima jesu i za to na čelu dvadeset godina imaju nevidjene lažove od Djukanovića i kompanije, tačno onakve lažove kakvi Crnoogrci u većini i jesu!
Evo, Ravijojla, nađoh jedan mali tekst o sv.Sabi, pa da se nadoveže o onome što si pisala, i sve tvoje riječi potvrdi! Pozdrav, vilo!:
Saba je, uza sv. Pahomija i sv. Bazilija, treći veliki utemeljitelj i promicatelj redovničkoga života na Istoku. Zaneseni asketskim životom neke osobe su se počele odvajati od društva i tražiti samoću u pustim krajevima. Pustinjaci nisu išli u pustinju zbog straha od progona kršćana niti zbog odvratnosti prema porocima društva u kom su se nalazili. Oni su ostavljali obitelji i naselja da bi u samoći nasljedovali poniznog i siromašnog Krista. Takvi ljudi, zbog svog načina života, nazivani su raznim imenima. Jedni su ih, zvali asketima ( isposnicima ) monasima ( samcima ). Drugi naziv za njih je anahoreti ( od grčke riječi anahorein što hrvatski znači bježim, udaljavam se) i na koncu nazvani su i eremitima. Takav je bio i sv. Saba. On je rođen 439. g. u mjestu Mutalaska kod Cezareje u Kapadociji ( danas Cezareja u Maloj Aziji). Otac mu je bio rimski časnik. Kad je dobio premještaj u Egipat pošao je sa ženom, a sina Sabu ostavio kod šurjaka. Dječaka Sabu nije podnosila njegova ujna, pa je on prešao stricu. Tada su se zavadile te dvije obitelji, a radi mira Saba odlazi u samostan. Poslije 10 godina samostanskoga života postao je punoljetan i dobiva dopuštenje za hodočašće u Palestinu. Usput u Aleksandriji susreće se s ocem, koji ga odgovara od redovničkoga života. U Jeruzalemu postaje omiljeli učenik poznatoga asketa Eutimija Velikoga u samostanu Theoktistos ( u Judejskoj pustinji, na putu u Jerihon ). Godine 469. povlači se u samoću kao pustinjak i utemeljuje 483. ‘Veliku lavru’ ( Mar Saba, tri sata udaljeno mjesto jugoistočno od Jeruzalema ). Kao opat borio se protiv tadašnjih krivovjerja. Pripisuju mu redovničko pravilo nazvano njegovim imenom i Bogoslužni red, tzv. ‘tipikon’ za čitavu crkvenu godinu. Umro je u 92. godini života. Časti ga vjernički puk na Istoku i na Zapadu. U Rimu na brdu Aventinu podignuta je crkva u čast sv. Sabi u IX. stoljeću. Papa Pavao VI. odobrio je prijenos relikvija iz Venecije u samostan sv. Sabe kod Jeruzalema.
Vec dvadeset godina Crna neda Suncu da ogrije u punom svom sjaju, prodjose godine i prolaze dalje, a sve ostaje isto, pa dokle.
Odlicno Slavko, sa posebnim akcentom kao i Lord na zadnji pasus.
Sad sam na hrvatskoj televiziji odgledala nastavak “Rata za Dubrovnik” koji je dio serije mafijaške crnogorske televizije koju su napravili teški izdajnici LSCG Snežana Rakonjac i Branko Vojičić. To nije serija no koncentrat laži o Branku Kostiću, Momiru Bulatoviću, Milu Đukanoviću i Svetozaru Maroviću! Cilj “serije” je jasan, a on je da se pomenuta četvorka teških ratnih huškača, širitelja mržnje, vjernih saveznika Slobodana Miloševića i ratnih zločinaca predstavi u lažnom svijetlu mirotvoraca, zavedenih i nevinih političara i da se sakrije stvarna uloga i sva veličina Liberalnog saveza kao nosioca i stuba crnogorskog antiratnog pokreta. U četiri epizode do sada emitovane Liberalni savez se nije ni pomenuo i ne čudi što je to tako, jer serijal nijesu pravili novinari nego gole mafijaške sluge!
Ono što zapanjuje jeste činjenica da ovaj ogromni falsifikat emituje hrvatska televizija, a sve u cilju da se spriječi politička propast glavnog crnogorsko mafijaša i zločinca Mila Djukanovića!
Sram bilo hrvatsku televiziju za vazda!
Sjajan text,procitao sam ga sa istim ushicenjem nekoliko puta.Slavko razvedri nam preko Gore Crne.
Oh, Ravijojlo! I ja viđeh tu sramotnu kreaciju, ili bolje -kreaturu od 4.-og nastavka Rata za Dubrovnik sramotnih izdajnika Snežane Rakonjac i Branka Vojičića! I uvijek se zapitam, zar nije dovoljno što su IZDALI, nego moraju izdati tako duboko, pokvareno, i bez da ‘omanu’ ma i u jednom detalju! Već je duboko 1991.a, Slavko predsjednik Reformskih snaga do tada bio, već osnovao LSCG, koji se bori kao živa vatra – a Rakonjac – ni pomena o tome! Ali ima ta Snežana, ta kanavaca kojom Milo briše svoj zahod od života, prostora u svojoj emisiji da nama koji smo živi svjedoci tih događanja, plasira dva zlikovca od Mila i Momira – kao ‘zavedene i pritjerane na saradnju s Miloševićem, a zapravo one koji su se od Miloševića još tada željeli otkačit’! Te zlikovce i zločince Snežana nam montira i pere kroz naknadne njihove bezočne laži i nedavne izjave, kojima pokušavaju oprati svoje zasrane tureve od mjesta đe se ljudima nalazi lice! I pušti ona tako Mila danas da priča o sebi tada, i Momira isto tako, a sve to još filuje lažima i montažama iz Momirove posljednje knjige- kroz koju nam ih pravda, a takođe Rakonjac laže kada kaže da je Karingtonov plan, tj. Momirova odluka bila usvojena u parlamentu! Da jest, Momir je nikad ne bi mogao promijeniti! Istina je, kao i uvijek kada je RTCG u pitanju sasvim suprotna! Momir je, kao što je Slavko i znao da će se desiti, naravno opet bio u Miloševićevoj guzici iz koje zapravo ni na trenutak nije izašao, i podnio je zahtjev Parlamentu da mu da odriješene ruke po ovom pitanju, i naravno odjebao Karingtonov plan! Da je gadura od Snežane Rakonjac htjela da se o ovome zna istina, puštila bi relevantne dijelove integralnih snimaka zasijedanja koje RTCG ima, a koje smo svi gledali(a neki od nas ih i snimali!) u vezi Karingtonovog plana, ali NE! Zadatak ove duhovne prostitutke je bio da ova dva kvazimoda prešminka u Plejbojeve zečice, dajući im karakteristike koje oni nemaju ni u dvadesetom koljenu unazad – karakteristike ljudi! A to su dvije kreature bez svijesti i savjesti, bez saosjećanja i emocija, ispunjeni isključivo zlobom i proračunatošću! A Snežana Rakonjac nam ih u ovoj emisiji prikaza kao ‘državni vrh koji je pokušao naći izlaz za Crnu Goru.., ali eto, nije se moglo…,takva vremena…’ PI, PI, PI, ZASTIDA I SRAMOTA, I SRAM BILO HRVATE I DUBROVČANE DA IH PUŠTE DA SNIMAJU PO DUBROVNIKU I JOŠ OVU EMISIJU PUŠTE NA HTV! NEKAD MI DOĐE DA POMISLIM – MA ZAŠTO SMO MI LIBERALI UOPTE IŠTA RIZIKOVALI RADI ODBRANE DUBROVNIKA TADA, KAD DANAS VIDIMO DA PREDSJEDNIK DUBROVAČKIH BRANITELJA DOLAZI MILU POD SKUTE! ALI, ONDA ODMAH POMISLIM – I NEKA SMO, I OPET BISMO – RADI PRAVDE I ISTINE, PA MAKAR TU PRAVDU I ISTINU ZASTUPALA MANJINA KOJU ČINI SAMO JEDAN!
I JOŠ JEDNOM – STID VAS I SRAM BILO JAVNI SERVISI CRNOGORSKI I HRVATSKI, ČIJI JE JEDINI ZADATAK DA REGIONALNO PERETE MAFIJAŠKE PRNJE! FUKARE JEDNE KVISLINŠKE – SVI STE SLUGE DOLARA, TOG MODERNOG CIKLONA B, KOJI IZJEDE SVE LJUDSKO ČITAVIM ŠAROM ZEMALJSKIM…
zlatokosa, mora da znate da nije bilo dovoljno izdati LSCG, jer ako hoces na korito DPS-a, moras svim silama da udaris po LSCG-u i svakako Slavku, sto te protuve izdajnicke rade. Zamislite da su ovu emisiju “Rat za Dubrovik” pravili ovi iz DPS-a, ona nebi imala taj lazni smisao koji ima kod naroda, jer to je cilj. I dan danas kada cujes neku izmisljotinu ili laz za LSCG ili Slavka, uvijek je to poteklo od nasih izdajnika. I obican covjek koji ne zna kaze: “E to mi isprica jedan bivsi liberal, a on ti je bio to od pocetka.” Ta izdajnicka bagra, zajedno sa onim bivsim komunistickim gnjidama, koji su se privukli pri nama liberalima kada ih ab revolucionari iscerase govnavom metlom, i oni bivsi UDBA-si koji dozivjese istu sudbinu, imaju i dan danas zadatak da brisu biografiju Mila Djukanovica i da izmisljaju lazu o LSCG-u i Slavku. I DOBRO ZAPAMTI, SAMO SU ONI GORI OD MILA. Sto se tice Dubrovcana, mislis li da oni ne znaju istinu? Grdno se varas, znaju oni sve, ali im je lakse da onima koji su vodili taj rat prostiru crvene tepihe i aplaudiraju, a nas koji smo rizkovali zivote gadju kamenjem i lome kola.To je isto kao ovdje stoka, lukava i pokvarena, jer da nije tako oni bi napravili istinitui film o tom napadu na njihov grad, a znaju oni i ko bi im ispricao istinu o svemu sto se je desavalo u CG pred pocetak i za vrijeme tog fukarskog napada na Dubrovnik.A zatim bi napravili interviju sa onima koji na Cemovsko polje istupise iz stroja, jer nece u rat na Dubrovnik. Znaju li te Dubrovacke Dragovovoljacke p…. sto dozivjese oni koji iskoracise ispred stroja? Nekoliko stotina kundaka dobise u glave i tijelo, tako krvave i unakazene ponesose ih u zatvor, moj jadni komandante, jos jadnijih Dragovoljaca. Pa na svaku godisnjicu tog napada, Charli Ilic kaze: “Na danasnji dan JNA pod komandom srpskih generala i Slobodana Milosevica otpocela je napad na Dubrovnik…” Sve tekstove koje nas bivsi Charli cita, pise isto nas bivsi Rados Rotkovic.
A ja vas pitam: “Ko je gori, onaj koji je bombardovao ili onaj koji je bombardovan?”
Tako je Che! Slažem se sa svime što si napisao! Od A do Ž!
Pozdrav!
zlatokosa, ko se jos sjeca Lale Nikcevica, poslanika DPS-a u ratnim vremenima, a i dana je na istom mjestu, koji govorase:” Vidjecete vi Liberali, kada se nasi hrabri borci vrate sa ratista, kako cete proci.” Znas li sto je to znacilo, uz sve one druge lazi o nama Liberalima, koje je plasirala njegova DPS partija? Da svaka protuva ima pravo da ispali rafal na nas jer smo mi izdajnici, antisrbi, odgovaramo narod da ide u rat, a oni su patriote, velikosrbi i komandanti tog “patriotskog rata za mir.” Vjerujem da nekima koji ovdje olako lijepe etikete nama, koji smo se kuvali u tom kotlu, ovo nista ne znaci, ali mi ih moramo podsjetiti da smo mi tada pokazali da postoji hrabrost i cojstvo u CG. I svi oni koji su tada bili mladi, a danas su odras,i treba da se ponose svim onim sto su Liberali uradili u tom krvavom vremenu, i trebalibi budu svjesni da smo mi sacuvali i njihov obraz tim cinom, jer mogu da kazu da je casna ,cojska, antiratna i hrabra CG tamo dje su bili i ostali Liberali i Slavko, a ne tamo dje je bio i ostao DPS, Milo, Lala i ostale protuve.
I ovđe je sijalo proljećno sunce kao niđe na svijetu, uz huk radnika koji sa pjesmom odiše na posa u tri smjene Obod, Košuta itd,kafane iz kojih se čula pjesma svi veseli i puni života ka niko do tada. Proljeće je došlo sunca više nema, samo ako uveče koja zvijezda zasvijetli toliko da vidi ima li živih.Gasili nam ga razni funkcioneri bataljoni i bagre, ološi ,i fukare bjelosvjecke,pokušali su da ubiju sve što je Cetnjsko i Crnogorsko, nekada za njih ustaško i plaćeničko neki su zbog nas mrzjeli šah, neki naciju, a sad likuju gospodarsko i sveto Cetinje koje je iznijelo slavu Crne Gore.
Isti oni koji su nam branili da pravimo crnogorske skupove, naoružani svim i svačim, sad su gos. LIBERALI viši crnogorci no SVETI PETAR. Žali bože sa kim ih uporedih te nesrecnike i kukavice,koji sa nas golorukih nikad slavu ne ponesoše niti su mogli, jer mi imamo što oni nikad imati neće, ponos i liberalni duh.
Ne pominjem im imena je se gadim od njih pi pi đubrad.
Volim Vas sve gospodo jer ste ostali tamo đe ste vazda bili, a ja sam slučajno jedan od vas koji je prošao svu golgotu sistema i opet će ako bude trebalo opet sa vama samo stariji dvadeset godina… E VIVA
Samo da znate da, GODINE POČINJU JANUAROM jer im je ovo jedina istina za ove sto godina vlasti..,
istinu zboriš ,ovđe se ništa ne mijenja sem godišnjih doba i neće!
Poštovani gospodine Peroviću. Ja ne mogu da razumijem zašto se vi toliko stidite napada na Dubrovnik? Neka se stide oni koji su slali vojsku na Dubrovnik.
Čudi me da vi kao odličan poznavac crnogorske istorije nekako uvijek izbjegnete da se sjetite da su Crnogorci već dugo poznati dubrovčanima kao neugodne komšije, da su i prije upadali i u tadašnju Dalmaciju, i medju Arbanase, Bošnjake i to jako puno puta.
U to vrijeme nijednom crnogorskom serdaru, vojvodi,vladiki ili knjazu sigurno nije padalo na pamet da se izvinjava za te upade.
Ja sam Crnogorac,ali i Srbin. Kao što je Austrijanac i Njemac. Neki jeste, neki nije. Ja jesam.
Nadam se da to ne umanjuje vrijednost mojih riječi. pišem ovo zbog toga što pripadanje srpskom etnosu obično podrazumijeva prezir isfrustriranih pripadnika ostalih naroda Balkana.
Da li je potrebno prisjećati se ovdje hiljada slomljenih djecjih lobanja, maljevima i bodežima osakaćenih i masakriranih ljudi , žena i djece u Jasenovcu i ostalim paklenim logorima, sistematskom uništavanju nevinog naroda od strane do beskraja umobolnih ustaških zvjeri?
Vi, gospodine Peroviću, kao Crnogorac, pišete o onome što vas boli, mogu i ja kao Srbin pisati o onome što mene boli.
Ne mora vaš bol biti veći od moga, iako o njemu ljepše znate pisati.
Znate li koliko u hrvatskim srcima ima saosjećanja za taj bol, koliko potrebe za izvinjavanjem, koliko sramote zbog toga što su učinili njihovi sunarodnici?
Znate li koliko? Znate li što su Hrvati mislili o Srbima i prije početka rata devedesetih? Isto što i 1941. isto što i danas. Uvijek isto.
ne generalizujem, naravno, nisam toliko glup.
Govorim o nečemu što se zove opšte raspoloženje u jednom narodu.
O svom narodu mislim uglavnom sve najgore, kao i vi o današnjoj većini Crnogoraca.
Ali to je druga tema, ja sam htio da vas pokišam natjerati na razmišljanje o tome treba li se na vašem mjestu baš toliko loše i užasno osjećati zato što je komunistička klika 1991 išla i brukala se po Dubrovniku.
Ima puno stvari u medjusobnoj istoriji zbog kojih bi se i neki drugi morali osjećati jako loše stoljećima, pa se tako ne osjećaju.
Pozdrav i poštovanje od vašeg Katunjanina, sa prebivalištem u Sloveniji
Hvala, i tebi srecno proljece Slavko…..Ima nas sto ga vide i osjete, ima nas a u stvari nema…..
Žali ga Bože!