Sinoć je, na Cetinju, vele ministar kulture, a ja tvrdim samo još
jedan u čitavom nizu mafijaških piona, Đaga Mićunović, otvorio izložbu
u svetoj Njegoševoj Biljardi, izložbu posvećenu šestoj deceniji
postojanja Državnog arhiva Crne Gore. Ministar je, ta amoralna ljudska
pegla, što je opšta karakteristika svih koji su mafijine lutke na
koncu, održao dodatnu peglu od ‘govora’ o značaju arhiva uopšte, a
posebno onih državnih. Ovo je prilika da podsjetim sve one koji ne
znaju, da Mićunović, svoj uspon u sami fil na mafijaškoj crnoj torti,
prvenstveno zahvaljuje umijeću i višestrukim talentima svoje
jedinstvene supruge Radmile, čije usluge šef crnogorske mafije Milo
Đukanović, posebno, i do odlikovanja, uvažava i cijeni. Naravno,
ovakva Đagina i Radmilina kombinacija i projektovani plan, sproveden
u odnosu na onoga koji predstavlja i jeste vrh crnogorske mafijaške
moći, Đukanovića, u Crnoj Gori nije ništa novo, naprotiv, to je
najnoviji mafiokratski običaj, star punih dvadeset godina, običaj koji
šef mafije posebno podržava, gura i nabija svim svojim silama i širi
na svaki način, a što tek svejedoči da ni samoj mafiji krvave pare i
još krvavija moć nijesu sve, ima tu još puno stvari proisteklih iz
ljudskog nikogovićstva, teških rana koje se previjaju ranjeniku onako
kako to zorno svjedoče Đaga i Radmila stavljajući se u funkciju prve
pomoći koja im se plaća čistim mafijaškim zlatom.
Kao predsjednik ‘Književne opštine Cetinje’ koju sam osnovao 1982-e i
vodio je punih osam godina, a preko nje sam od, planski i namjerno
potpuno uništenog Cetinja, napravio istinsko kultruno sjedište Crne
Gore i prepoznatljivo kulturno mjesto na karti one Jugoslavije,
organizujući, tokom godina, na hiljade i hiljade raznih vrhunskih
programa, odlučio sam, između ostalih knjiga, i da se objavi
fenomenalna studija Sava Brkovića ‘Etnogenezofobija – prilog kritici
veloksrpstva’ te zbog toga bio isključen iz Saveza komunista Crne
Gore, o čemu ću pisati drugom prilikom. Nakon istjerivanja iz partije
došao sam na mjesto direktora Državnog arhiva, istog onog čiju šestu
deceniju postojanja sinoć ‘slavi’ mafijaški ministar Đaga Mićunović.
Arhiv je bio teško stradao u aprilskom zemljotresu iz 1979-e kada je
četiri i po miliona njegovih dokumenata ‘smješteno’ u potkrovlje
centralne narodne biblioteke ‘Đurđe Crnojević’ na Cetinju, prevedeno:
smješteno u potpuno neadekvatni i nezaštićeni prostor u kojem je
građa, godinama i godinama, bila izložena nesnosnim ljetnim žegama, a
tokom zime oštroj hladnoći i đe je tako, opet godinama i godinama,
propadala! Mislite da je to nekoga sjekiralo? Ama ni u snu!
Kada sam počeo na posao, a kolektiv arhiva bio je smješten u bivšoj
francuskoj ambasadi, zatekao sam opisano činjenično stanje plus
činjenicu da se zgrada arhiva, stradala u zemljotresu, više nije
obnavljala, zaustavili su se radovi zbog, ‘nedostatka novca’! Bio sam
zgrožen, u meni je narastao bijes, ali i odlučnost da sve moram
pokrenuti sa mrtve tačke. U suprotnom, definitivno propadoše milioni
dokumenata vezanih za istoriju Crne Gore, Crnogoraca, njihove države,
Crkve, ratova i bitaka, vladalaca, vojskovođa i ko zna čega još sve
ne.
I – pođe mi za rukom!
Uspjeh da se radovi na zgradi arhiva nastave. Upoznah sve institucije
u Crnoj Gori sa propadanjem arhivske građe! Vjerovali ili ne – pojma s
pojmom one o arhivu nijesu imale! Tada sam, na primjer, a po tom
pitanju, imao sastanak sa tadašnjim premijerom Radojem Kontićem!
Vjerovali ili ne on uopšte nije znao da arhiv postoji, pojma nije imao
i o mnogo dugih stvari…ovo je samo jezivi detalj.
Jednog dana, i to brzo, obnova zgrade se završila. Kupio sam odmah
onaj malešni ‘Zastavin 850′ kombi da bi se njime građa prebacala iz
potkrovlja biblioteke onamo đe joj je mjesto – u obnovljenu zgradu
koju sam, prethodno, vrhunski opremio, sve novim arhivskim zaštićenim
policama. Po prvi put u istoriji arhiva, opremio sam ga laboratorijom
za zašitu građe, laboratorijom za mikrofilmovanje, odnosno totalnu
zaštitu građe kao i fotografskim odjeljenjem i još mnogo, mnogo čim
drugim. Obnovljena zgrada sa novom opremom bila je pravi ponos kao što
je ponos bio i sjajni kolektiv arhiva! Što da vam kažem, opučili smo
se narednih mjeseci dok je trajalo preseljenje građe, ali je posao
sjajno obavljen, rasplakao sam se od sreće u svojoj direktroskoj
kancelariji!
Želim vam reći sljedeće – ja, Slavko Perović, i niko drugi, spasio sam
građu Državnog arhiva Crne Gore od totalnog uništenja! Bilo ko drugi
da je došao na mjesto direktora, nabio bi svoju zadnjicu u fotelju, ne
bi ga bilo stalo ni za obnovu zgrade, ni za propadanje građe! Ovome
bi, svakako, puni doprinos dala pomenuta činjenica da je svakoga od
nadležnih, u onoj Crnoj Gori, boljela ona stvar kako za arhiv tako i
za njegovu građu! A da vam tek ne pričam što sam sve uradio za obnovu
arhivske mreže u Crnoj Gori i što sam sve značio na položaju
predsjednika Arhivskih radnika Jugoslavije.
Naravno, znam da sam spasio Crnu Goru zajedno sa LSCG, ali želim da
znate da sam spasio od totalne i definitivne propasti dokumentovana
sjećanja Crne Gore iskazana kroz milione dokumenata koje čuva Državni
arhiv, ja i NIKO drugi!
Mislite da je to neko nekad primijetio, da je rekao HVALA ti Slavko!
Niko NIKAD! Baš kao ni Đaga Mićunović, krpena mafijašla lutka sinoć!
Naprotiv, prvi potez Mila Đukanovića, kada je sio na premijersku
stolicu, bio je da mi da OTKAZ!
Tako Vam je to, dragi moji Crnogorci!
I NIKAKO DRUGAČIJE!
Slavko, znam da boli, ali tako je to u Crnoj odavno. Prosperiraju i uspijevaju uzivaoci plodova tudjeg rada. Oni, bijednici jedni, svojataju sve sto je dobro, ma cije da je, a ne pominju ono sto je lose od najblizih svojih.
Ne treba grijesiti dusu i pripisivati to bilo kom pojedinacno, to je jednostavno u Crnoj ,sto bi se reklo od vajkada.
Nas zadatak je da se to mijenja.
Zivio i u zdravle se gledali i slusali.
Vrlo interesantno, kao i u svakom tekstu, prosto je neodoljivo iz svega srca, to, too lopovsko stanje ljudožderstva i njegovo (LOPOVSKO!) narastanje u populacijskim i drugim razmjerama. Od trafike do kultuuuure, prosto se nameće taj zapadnoistočnojužno sjevernjački šarm lopovluka u materijalnodruštvenoduševnim prizorima. Nema veze što ti prizori sami sebe ne vide kao lopove. I taman posla da ima veze u zapravo čijim su očima oni lopovi. Oni su novi globalnotradicionalni crnigorac-i orka. Dakle, gospodine Peroviću, zašto zapravo niste opljačkali taj arhiv pa neka je i državni, kad stanovnici te države pa neka je i opljačkana, pljačkaju sopstvenu budućnost i još se uvrijede kad im neko kaže što čine a ne ko su? Dakle, taj razlog, zbog kojega nijeste, gospodine Peroviću, to što većina jeste i što bi rado da im može biti, zbog čega je, taj razlog bio presudan u odluci između opljačkati ili sačuvati? Jer u većinskoj Crnoj Gori i manjina je zaboravila koji je to razlog. Zašto niste opljačkali kulturu ?
Bog s tobom Peroviću i anđeli Božji.
AMIN!
Komunisti i kultura, udaljeni kao sjeverni i južni pol. Njih to nije zanimalo (kao ni danas); to je nešto što je van opsega njihove svijesti.
O Bože, ko je nama ukrao XX, a izgleda da će XXI vijek, pakosno stao na razvoj kulture, obrazovanja, svijesti!
Hvala ti, Slavko!
Не треба много причати о значају који државни архив има за једну државу, народ. Чак и Конвенција о сукцесији држава из 1978. регулише питање сукцесије у односу на архиве. Толико о важности архива и архивске грађе.
Неки би најрадије да не постоји црногорски Архив, како би се Црногорци претворили у народ без сјећања и одржавали на митским причама и другим бајкама. Како не би знали ко су и што су. Мада ионако нијесу сигурни ни у то. Једино што знају и у шта вјерују су ПАРЕ, како некад, тако и данас.
Жао ми је што нећу посјетити изложбу јер ме као љубитеља црногорске историје интересују документа, књиге и много штошта другог што је било свједок минулих времена.
Помињање отказа који је наређен од Ђукановића ми се не свиђа у овом контексту јер испада да сте се његовој власти успротивили и изашли на политичку сцену управо из разлога што Вам је “дао ногу”, а не зато што је он лош избор за Црну Гору. Он и његова идеја Србославије уз махање оружјем. Ово из разлога што ће недобронамјерни да се уфате за овај дио и гањају. А знамо какви су Црногорци и њихове приче по кафанама(и у радно вријеме су по кафанама).
И на крају, гдине Перовићу, у име дијела младих људи које занима црногорска историја, којима је Црна Гора на срцу и у свакој ријечи, који је воле, којима је она домовина, а не имовина, ХВАЛА ВАМ за сву жртву коју сте поднијели, за све храбре и паметне ријечи. Хвала Вам што се са сарадницима били свјетионик Црне Горе. Хвала и за очување архивског сјећања црногорског народа.
Можда вам изрази захвалности ништа не значе, али су искрени. Мада,не знам је ли искреност код оваквог народа добродошла. Углавном се живот проведе у лажи.
поздрав из Подгорице.
Prvo, bio bih beskrajno zadovoljan kad bi Slavko napisao malo vise o ” umijeću i višestrukim talentima svoje ( Đage Mićunovića. prim. A.Y) jedinstvene supruge Radmile, čije usluge šef crnogorske mafije Milo Đukanović, posebno, i do odlikovanja, uvažava i cijeni”.
Ja sam nepopravljivi perfekcionista i zakljucke izvodim iz najsitnijih detalja
Drugo, bio bih beskrajno zadovoljan kad bi LATINICNI U NASLOVU Branko PG napisao takodje latinicnu verziju njegove recenice :
“Помињање отказа који је наређен од Ђукановића ми се не свиђа у овом контексту јер испада да сте се његовој власти успротивили и изашли на политичку сцену управо из разлога што Вам је “дао ногу”…”
Ko je shvatio, shvatio je.
Moram opet citirati Slavka “Sve se u meni buni!“
Ali vec smo navikli da se stvari koje taj osjecaj u nama bude samo umnozavaju. I vazda ce ljudi kititi tudjim perjem i vazda ce se umanjivati zasluge a preuvelicavati greske, lako se zaboravlja dobro ali zato zlopamtila i raznih drugih zala ima na svakom koraku… Pa kako da se sve, iz temelja duse, ne buni???
“Vaša je zemlja kuća žalosti,
gdje na odru leži narod-mrtvac, a uokolo njega ispratnici njegovi, iz susjednih kuća izmoljeni.
Bolje je bdjeti u kući žalosti s oskudnom i obzirnom riječju,
nego u kući zabave biti pokopan, ispod klicanja i topota.
Bolje je bdjeti živ u kući samoće
nego mrtav umirati u društvu mrtvaca, slaveći svoje pretke i potomke.”
Treba li da adresiram? Bolje da ne treba ovoga puta.
SLAVKO,
čista situacija u kojoj smo se svi našli u našim životima, počev od porodice pa na dalje. Mogu samo da kažem da ovaj narod ne zaslužuje istoriju koju ima, jer amebama ne treba istorija, zaslužuju je samo ponosni narodi (Egipat, Tunis, Libija itd.).
Ipak mirno spavaj, učinio si najbolje što si znao, savjest ti je mirna pred Bogom i samim sobom, a to je najvažnije.
Poštovani Slavko,
Hvala ti za informacije i znanje koje nam pružaš i ovim tekstom. Hvala Ti za nebrojeno toga dobrog što si Ti i LSCG nam omogućio u životu.
Na, kraju ovog komentara, Hvala ti u moje lično ime i ime moje đece, što će imati sačuvan dio istorije svoje zemlje, kako bi imali šansu sutra nešto čuti o zemlji u kujoj su rođeni, u kojoj žive, i u kojoj su im pokoponi đedovi!
Živio!!
p.s. Da je po SDPS mafiji, arhiv Crne Gore bi nestao, isto kao i dokumentacija i snimci sa dubrovačkog ratišta iz arhiva javne kuće rtcg..
Bez sumnje, Slavko Perovic je jedina javna licnost u Crnoj Gori koja je neidoktrinirano i zdravorazumski pristupila ocuvanju crnogorskog identiteta i drzave Crne Gore.
Pazljiv citalac moze vrlo lako uociti Slavkovu najdublju briznost o fundamentima istorije jednog naroda, kao i urodjenu viziju vrijednosti istog za buduce generacije.
Kao i sve ostalo sto je napisao manirom puke i ciste istine, Slavku je mjesto u svijetloj istoriji Crne Gore ali i BUDUCNOSTI koja ce kad tad biti na temeljima Slavkove ideje, stava,borbe, briznosti…kako god zelite.
Buducnost je sa LSCG i Slavkom Perovicem, htjeli priznati ili ne.
Pozdrav svim Liberalima!
Hristos vaskrese!!
SREĆAN NAM USKRS, SLAVKO!
Srecan Uskrs dragi Slavko!
Ne dovršismo Tajnu večeru prošloga četvrtka… ali zato ćemo misu na vaskrsni poneđeljak!
Tako vam je to sa istinom dragi moji crnogorci! I nikako drugačije, Dragi Crnogorci!
Vidjeh LSCG podgoričke tablice na Veliki Četvrtak!Doduše, ne bijahu duginih boja…
Pozdravljam arhiviranje,
dragi LSCG Crnogorci!
Slavko,
Crnogorcima treba SVE oprostiti. Oni to zaslužuju zbog svega dobra koje čine i ne umaraju se od dobra koje čine. Psi i (cirkuski) karavani! Komatozni mozgovi i njihove perspektive! Ni njima nije lako, treba razumjeti i taj napor.
Istinu nećemo arhivirati, nadam se. Barem ne kao prazno truplo za pogled praznog trupla. Ne ostadosmo joj dužni, je li… Ne, ne, ma kakvi! Taman! Pa još posla!
Srećni uskršnji praznici.
Stvoreni su i za Crnu Goru, eto zadnjeg čuda! Začudo, ne isprepadasmo se od čuda ovoga puta, vjerni dragi Crnogorci!
I … U Istini voskrese! Vaistinu i zaista nam Kaže.
A i istina može biti crnogorskog porijekla – da se ipak samo malo začudim. Istinitom izboru, naravno!
U Nemačkoj,
prvo su dosli po komuniste,
ja se nisam protivio,
jer nisam bio komunista,
onda dođose po Jevreje,
ja se nisam bunio,
jer nisam bio Jevrej,
onda su dosli po unioniste,
ja nisam protestovao,
jer nisam bio unionist,
onda su dosli po Katolike,
ja se nisam suprostavio,
jer sam bio Protestant,
Kad su dosli po mene,
niko vise nije ni ostao,
ko bi mogao da se pobuni.”
– Martin Niemoeller
Potpuno te razumijem, tako su nasi djedovi napravili citav jedan grad kome s divio cijeli svijet, a onda vjerovatno jedinstveni primjer u svijetu, citavi grad je otet sa sve crkvama i kroz 50-godisnji proces u potpunsti oduzet bez prava prisustva u njemu njihovim potomcima.
Da ne zaboravim nadahnutost građanskom državom, ne bi bilo u redu prema građanima i građanskim pobjeglicama. Ah, ove rodne ljepote! Stvarno smo srećnici što nas je ovo veličanstveno vrijeme oplemenilo iskustvom i značenjem svih vrlina. Građanska država sa građanima koji goje smeće, ne čak ni smećare, nego smeće. Đe god bacite građanski pogled: smeće! Ekološki razvijena građanska svijest u građanskom kontejneru…hm, kako se ono zvaše?… Tako je lijepo tako dobro upoznati sopstveni narod, i sve njemu slične sopstvene narode! Sve samo plemstvo i sveštenstvo, zapažate li?! I to čak zategnuto plemstvo! I za pijacu i za pjacu. Zadivljenje! I poštovanje!
…Možemo da kakimo slobodno, niko ništa neće primijetit po mrklome mraku. To su samo naša govna uostalom, a mi smo toliko kulturni da to javno ne zovemo govnima zaboga! Duša nam je uzvišena kao Crna Gora! Ili kao DPS&prim.prev.