Prije nekoliko godina, u jednoj od najmilijih mi beogradskih knjižara, primjetio sam knjigu koja je nosila naslov „Svadba Kadma i Harmonije“, a iznad naslova ime pisca je glasilo: Roberto Kalaso (Roberto Callaso), izdavač „Svetovi“ iz novog Sada, godina izdanja 1997-a.
O Robertu Kalasu nijesam znao ništa, a o Kadmu i Harmoniji, likovima iz antičke grčke mitologije, znao sam sve. Takođe sam znao činjenicu koju skoro niko u Crnoj Gori ne zna, a pogotovo ne u crnogorskoj mafijaškoj prijestonici Budvi, da su upravo Budvu, prema čudesnoj antičkoj legendi, osnovali Kadmo i Harmonija kad su naupštili svoj grad, čuvenu Tebu! Nije potrebno govoriti niđe, osim u zadrigloj Crnoj Gori, da bi svaki narod i svaki grad od ove strašne legende napravio svoj mit, svoje čudo, svoj ponos, gradio svoju jedinstvenost i još mnogo toga, ali ni Budvani ni Crnogorci od te legende nijesu gradili ništa, ona je za njih bila isto što i smrt, dakle, za njih nije postojala, pojma o njoj oni nijesu imali, a nijesu se ni trudili da saznaju. U Budvi, na primjer, niđe nije bilo ulice Kadma i Harmonije, niđe trga sa tim svetim imenima, niđe spomenika, u Crnoj je Gori ista stvar, na svaki ćošak okupator i rušitelj dukljanski – Nemanja! Upravo zbog toga, i psujući u sebi crnogorsku, kako već rekoh, zadriglost i neznanje, kao i kočoperenje lažima, crnogorski lažni moral i lažnu hrabrost, uzeh onu knjigu, Gospodu hvala!
Roberto Kalaso spada u red najpoznatijih, najvećih i najprevođenijih italijanskih pisaca, pisao je mnogo, a pored ove knjige pisao je i o indijskim bogovima, kao i bogovima egipatskim, ali i još mnogo toga. Ova knjiga je pravi dragulj, to je božansvena priča i tumačenje antičkih grčkih mitova i njihovih junaka, kao i antičkih grčkih gradova- država. Reću vam: poezija je to u prozi Kalasova. Nikad čuta prije, nikad napisana, nedostižna, pjesma koja odiše i Ljepotom, i Istinom, i Zdravljem i svime što još čistom i poštenom duhu ljudskom treba, čudesno…
A napisani su i čudesni redovi o Sparti, evo nekih:
„Sparta je vještačka tvorevina za maksimalno onemogućavanje razmjene i maksimalno učvršćivanje moći. (str.191.)
Ali evo pregleda o spartanskom životu, koju lakonski uvredljivim gestom daje Platon: „Ti ljudi su vjerovatno pohlepni za bogatstvom i divlje odani, u tami, zaltu, i srebru, vjerovatno posjeduju magacine i kućne trezore u kojima skrivaju to bogatstvo, i ograđene kuće, prava privatna gnijezda, u kojima mogu da troše na žene i na koga već hoće, i da na veliko rasipaju…I vjerovatno su škrti sa svojim dobrima, koja stiču i kojima se ne diče otvoreno, rasipni samo s dobrima drugih, jer ih podjarmljuju i krišom preuzimaju njihova zadovoljstva, izmičući zakonu, kao što đeca izmiču ocu, a vjerovatno nijesu odgojena ubjeđivanjem, nego nasiljem, jer su zapostavili pravu muzu, muzu rasprave i filozofije, i biće da su cijenili gimnastiku dostojnijom divljenja od muzike“ Nikad ne možemo biti previše sigurni u Platonova osjećanja.
Zasluga je Spartanca to što su prvi priznali u kojoj je mjeri društveni poredak zasnovan na mržnji – te da samo na mržnji može da opstaje. Odatle su izvukli zaključak: jednaki i međusobno zamjenljivi iznutra, gradili su vrlo tvrdu površinu ka spoljašnjosti. A spolja se nalazila masa za koju su bez zablude znali da ne mogu da je zavedu ni da njome manipulišu – kao što su se time zanosili Atinjani. „Oni koji među Spartancima umiju najbolje da misle smatraju da saživot sa onima koji su počinili najveće nepravde nije pouzdana politika.Njihov(spartanski) način postupanja totalno je drugačiji: unutar sebe uspostavili su jednakost i onu demokratiju koja je neophodna onima koji hoće sebi da obezbijede kontinuitet nauma. Narod su, međutim, razmjestili unaokolo – svodeći na ropstvo njihove duše ne manje nego duše njihovih robova“
Spartanci su savršeno lucidno sagledali surovost kojom se odnose prema drugima. Nikada nijesu pomisli da bi je njihove žrtve mogle zaboraviti.Bilo je dakle potrebno da održavaju strah kao normalan uslov – i to je bio njihov veliki izum: učiniti da teror bude prihvaćen kao nešto normalno. I Sokrat, čisti Atinjanin, žesti se: „Ali čemu služi zadržavati se na svim nasiljima koje trpi masa? Dovoljno je navesti najveće od zlodijela, ostavljajući po strani sva druga. Među svima onima koji su od početka trpjeli jezive nepravde, a koji se u sadašnjim okolnostima pokazuju korisnima, efori imaju dozvolu da izaberu sve one koje hoće, te da ih pogube bez suđenja; dok je za sve druge Grke ubiti i makar najlošijeg među robovima zločin koji treba okajati. Efori su visoki (spartanski) činovnici, ne ističu se „velikim mislima“ kao istaknute i opasne ličnosti u Atini. Zauzvrat, u svakom trenutku mogu bez riječi opravdati da ubiju sve one koje hoće iz bezimene mase robova (helota).”
Atina nije dostigla Spartu po punom užasu, ali nikada za njom nije previše zaostajala. Bila je tek otkrila slobodu, taj ukus na koji niko u Persiji ili Egiptu ne bi pomišljao – i odmah je otkrivala nove načine proganjanja, istančanije od onih koje je sprovodio Veliki Kralj (spartanski) i faraoni. Narod špijuna zauzeo je trg i pijacu, ne više kao tajni policijski korpus, već kao slobodna zajednica građana koja želi opšte dobro. A isto tako: Atina je u isti mah otkrila izuzetnost pojedinca – i vrelu netrpeljivost prema njoj. Nijedan od velikana u petom vijeku nije mogao da živi u Atini bez stalnog straha od mogućnosti da bude proćeran iz grada i da bude osuđen na smrt. Ostrakizam(progonstvo) i klevetništvo činili su kliješta koja su stezala (atinsko) društvo.
…
Spartanci su, međutim, izmislili i nešto drugo, što bješe mnogo djelotvornije: širili su spolja sliku vrline i zakona kao moćno oružje obmane, dok su unutra prema njoj bili ravnodušniji od svakog drugog.“ (str. 191.192,193.)
Nemojte biti zbunjeni, budite očarani, jer je svaka sličnost između Sparte i već dvadesetogodišnje mafijaške Crne Gore na ovom mjestu od mene potpuno namjerna, ništa nema slučajno, to vam ja, Slavko Perović, sa ponosom kažem!
Evo jos jedne paralele.Platon se bavio fenomenom homoseksualizma i u Simpozijumu govorio o vojsci koja je podstrekivala polne odnose medju vojnicima,a zarad boljeg performansa u bojevima.Tako smo i mi ovih dana silovani od neumoljive propagande,koja ima za zadatak da nas zbuni,oslabi i zavede.
Ne,nemam nista protiv homoseksualaca,ali ovo drustvo vec dugo pati od post-traumatskog stresa da je svaki novi udar na odvec fragilno stanje uma pogubano.
Taman je stanje uma pogubano a ne pogubno! Bravo, mondeli. Vidis kako greska u kucanju ponekad potrefi u srijedu:)
Lijep pozdrav
Prije par mjeseci je kraj mene u autobusu sjeo jedan Njemac, na putu za Budvu…i počeli smo priču – kaže – rekli mu u Dubrovniku da je Budva najstariji grad s ove strane Jadrana, pa on došao da je vidi! Ja mu ispričam legendu o Kadmu osnivaču Tebe, koji je po Herodotu živio 2 000 godina prije Hrista, kako je sa Harmonijom došao i osnovao Budvu, a da je njihov sin Ilirios rodonačelnik Ilira, te da ‘najsvježiji dokumenti o osnivanju Budve potiču od prije 2 500 godina! Na šta me on pogleda i kaže – ma, nije moguće, zašto to niđe ne piše? pa kod nas u Njemačkoj su u to vrijeme trčali goli po šumama, žderali živo meso i živjeli u pećinama; pa što se to vama desilo? Ja mu na to rekoh – ovo divnom mediteranskom, antičkom prostoru – desili smo se MI, divlja slovenska plemena, kojima su i dan danas žderanje mesa i golotinja po šumama, ka i onda vama u ‘Njemačkoj’, ostale jedine životne preokupacije…nepomično!
,, Narod špijuna zauzeo je trg i pijacu, ne više kao tajni policijski korpus, već kao slobodna zajednica građana koja želi opšte dobro. A isto tako: Atina je u isti mah otkrila izuzetnost pojedinca – i vrelu netrpeljivost prema njoj. Nijedan od velikana u petom vijeku nije mogao da živi u Atini bez stalnog straha od mogućnosti da bude proćeran iz grada i da bude osuđen na smrt. Ostrakizam(progonstvo) i klevetništvo činili su kliješta koja su stezala (atinsko) društvo.,,
-Sva istina o Crnoj Gori u poslednhi najmanje dvadeset godina moze stati u ovih nekoliko recenica. A o progonu indivude , kroz rijeci F.Ničea.
,,Posto si blag i pravične duse , ti kazes: Oni nijesu krivi zbog svog sićušnog života. ,,
Ali njihova skučena duša misli: Krivica je svaki veliki život .,,
Pa i kad si blag prema njima , oni još osjećaju da ih prezireš ; i vracaju ti tvoje dobročinstvo skrivenim zlodjelima.,,
Tvoj nijemi ponos je uvijek nasuprot njihovom ukusu; oni kliču od veselja kada si jednom dovoljno skroman da budeš sujetan .
Ono sto saznajemo u nekom čovjeku, to u njemu palimo ; dakle, čuvaj se malih. Pred tobom se oni osjećaju mali i njihova niskost tinja i žari se protiv tebe spremajući nevidljivu osvetu.,,
(Tako je govorio Zaratustra, F.Niče)
potrefi ga i aurora u sridu! desili smo se MI, divlja slovenska plemena, kojima su i dan danas žderanje mesa i golotinja po šumama, ka i onda vama u ‘Njemačkoj’, ostale jedine životne preokupacije…nepomično! po sred sride! bravo aurora !
Vladali su i Petrovici bas kao i ovi danas. U pocetku nekako a kasnije nikako, narod gladan, iscrpljen, a oni struja, voda, golf, barke … Sustinski ne posotoji razlika, i jedni a i drugi su pred kraj vladavine izgubili kompas, narod nije ni postojao bas kao ni danas, drzava je bila paravan, zavjesa ona kafanska ,pocjepana od bludnicenja i nagorela od cigareta. Bas kao i danas. Jednom riejcju ne znaju ni ovi a ni oni nisu znali sta znaci imati drzavu.
Sretajuci obicne ljude vidim das u nezadovoljni, ljuti al im oci velike, strah na svakom koraku, prijeti se, onako tiho, smisljeno. Otkazom sa posla bez posla. Etiketiranjem ko je ko, crnogorac il srbin, bosnajk il albanac. Jos opstaju na podjelama, prevarama .
Naroda nema, ima al je umoran, slab, jadan i bijedan. Izmanipulisan opozicijom i vlascu. Sve titov pionir do pionira sjedi u skupstinskim foteljama, polemisu, dani prolaze, godine, dvadeset godina. Preljecu jedni tamo jedni vamo, za stan, auto, diploma, ono nase pljeskanje po ramenu, ono ljubljenje po jednom sto pucketa nad uvetom, smijesno, pa mi se ne ljubimo ni kao ljudi ni kao zivotinje. Mi smo greska, sramota i stid 21 vijeka.
Razni NVO,NOB i SNOB organziacije samo gledaju svoja posla. Sve je jasno. Nema ko , nema niko da se spusti medju ovaj brlog i rastjera, pozatvara ove koji nas sistematicno, pragmaticno unistavaju.
Nema, cekamo al od cekanja nema koristi.
Kockar, propalitet, diplomac, los djak, sve je to drug do druga, pionir do pionira.
Ne znaju oni sta je drzava, narod, tradicija, nacion, ponos. Sve su to oni bacilli pod noge i uzivaju na grbaci omamljenog naroda, mlatarajuci nogama koje su sve umornije. Sve sto rade je providno, utice na zdrav razum, nece dugo, znam, osjecam.
Nemojmo da im dozvolimo da se ujedine pod plastom srpstva, crnogorstva, bosnjastva, albanstva. Nema vise toga!
Ne prolazi vise to pioniri titovi, tempovi rodjaci, mosini kuriri, dolancovi decaci, djilasovi dousnici, rankovicevi egzekutori, dakicevi rodjaci, b.jovanovicevi pozmirepi , orlandicevi plenumasi . NE !